Prolećno pismo

„Išao sam po pozorištima, školama, izložbama, skupštinama, i jednako razmišljao šta da vam sve javim. Sad, kad treba da počnem da se prepirem, da napadam, da branim, sve mi se to čini smešno i dosadno. Voleo bih mesec dana, mesec dana, svaki dan, sto puta, da vam. javim: ne bojte se, setite se večnosti, sve je dobro, nema greha, nema zakona, nema jave, gledajte u nebesa, udišite zrak bezbrižno, dolazi proleće, oslobodite se svega.“ Večni Crnjanski ♥️ „Pismo iz Pariza“

Te divne, nevidljive žene

Jednog proleća slučajno smo se srele na semaforu na Terazijama. Obe smo na crvenom čekale da pređemo ulicu. Odmah sam prepoznala taj mio lik. Bila je to moja „ratna prijateljica“, kako između sebe volimo da se šalimo. Zajedno smo ležale u bolnici čuvajući naše bebe, čekajući da ozdrave. Krevet do kreveta, glava do glave, delile smo brige, vesele trenutke nepretka i otkrića, delile smo i tišine. Vrisnule smo od radosti što se vidimo i zagrlile se jako, i dugo. Znate […] Read More

Снежне сликовнице

 Е тако, коначно сам Сунчици показала чему онај џемпер у орману служи. Иако се деда Мраз одавно вратио кући, а јелка са свим својим светлуцавим џиџа-биџама спаковала у свој „зимски сан“, назад у подрумску јазбину, снегу се радујемо с истим празничним жаром. На кеју врве деца, пахуљице сипкају као шећер са висина, једно дете плаче, друго вришти од радости, треће се ваља по белој тишини, маме и тате цупкају у месту. Носеви цуре, возила клизе са брдашца, смеје се и […] Read More

Karantin kod mame i tate

A u nedelju utočište sam pronašla kod roditelja. Kada se grip jednom useli u kuću, imamo pred sobom dva rešenja: ili da mu se onako porodično prepustimo, ili da bežimo glavom bez obzira, vodeći sa sobom C vitamin i zdrave članove domaćinstva. I tako se obreh kod mame i tate, u svom devojačkom domu. S tim što sam sada skoro petnaest godina starija nego kada sam iz njega izlazila, i što sa sobom imam i svog malog šašavog potomka. Ipak, […] Read More