Gutljaj za drvo

Uz sam Savski nasip, tamo gde su pre tridesetak godina nikle niske trospratnice okružene mirom i zelenilom, na nekoliko dečjih koraka do šetališta, na prostoru po kome su se šćućurili ti mali blokovi kakvi se danas ne bi mogli ni zamisliti, nikla je jedna bašta. Sunčica je bila tek minijaturno mladunče kada je jedan od prizemnih stanova, onih koji se mogu pohvaliti i ogromnom okućnicom po kojoj se svaki put igra moja mašta, kujući za sada neostvarljive planove šta bi […] Read More

Kišobrani na modnoj pisti

Jutros se nebo spustilo tako nisko, da mi se činilo da bih ga mogla dohvatiti i samo jednim lenjim, jutarnjim skokom. Po takvom danu svaki zvuk je unapred ugušen dobovanjem kiše, udaranjem kiše, šibanjem kiše, vodom koja se sliva, leti, raspršuje. Ali pomisao na gumene čizmice i kišobran koji se neumorno vrti i svojim šarenilom seče sivilo, izbacuje nas iz kuće. Ispred lifta pozdravlja nas stari, izanđali kišobran koji je tokom svog života s vremenom izgubio i boju i oblik, […] Read More

Često postavljana bici-pitanjca

Nema ni četiri meseca kako smo zvanično zatvorile prethodnu biciklističku sezonu. Mrak je neočekivano krenuo da nas juri dok još nismo došle na sam vrh Savskog jezera. Bilo je već hladno, mirisalo je na jesen, a iz jednog od kafića čuo se neki evergrin i mirisala je topla čokolada. Iz polumraka na obali, do same vode, čuli su se glasovi ljudi uposleni čavrljanjem i nazirala ćebenca u koja su se uvili. Na polovini kruga zastale smo da se divimo pogledu. […] Read More

Deda Mrazice

Vreme je za Džinglbels

Prošla godina bila je sva sastavljena od jednostavnosti. Ne zato što su okolnosti tako htele, već zato što sam ja tako odlučila. Evo kako je to bilo. 1. Vozila sam bicikl. Hodale smo uz pomoć njega. Saživele se sa njim. Vozili smo januarsku Kritičnu masu. Celog dana gledali smo u nebo, i na kraju krenuli na sreću. Nije nas poslužila, i nekoliko sati vozili smo po kiši, odnosno pljusku. Nije me oduševila vožnja po mokrom Beogradu, ali smo se svejedno […] Read More

I Dobro Drvo se oseti beskrajno sretnim

U našem kraju je mnogo drveća. Ima onih koja su dosta stara, i bez kojih se ne može ni zamisliti pejzaž pored reke. Stižu i neka mlada, sveža, krhka, za koja navijamo da ojačaju što pre i požive što duže. Mnogo je i onih koja su posečena u ime zdravog života i napretka. Još samo da su i ljudi zbog toga srećni. Drago Dobro drvo, srećan ti 50. rođendan!