A možda i mogu da poletim?

Obrni-okreni, ovih dana bih da odletim. Pa, normalno je da onaj ko cvrkuće to ponekad poželi. Danas sam imala da obavim jedan vrlo važan zadatak. Nosila sam na dopumpavanje svoja dva vrlo draga helijumska balona u Balon centar. Dobro su se držali skoro tri meseca. Ovo je moj putopis iz Zemlje balona. Šarenilo. Najveselije boje koje ste ikada videli. U svim tonovima. Tračice, mašnice, cvetići, leptirići. Mali baloni u oblku srca. Veliki baloni sa puno raznobojnih notica. Sa plafona vam […] Read More

Prolećno mitarenje

Gledamo se moja zebica Pipi i ja oči u oči. Ona nervozna, čupava, namrštena. Češe se jednom nožicom koju ja, posebno ovako dalekovida, jedva i da vidim ako nemam naočare. Trese perje. A ja nisam ništa bolja. Ne tresem perje, ali sam džangrizava. U glavi hiljadu misli. Pundravci mi ne daju mira. Ne mogu da sedim na jednom mestu. Posle kraće rasprave, Pipi i ja smo zaključile da je caka u – proleću. Ako neke simptome mogu da prepoznam, to […] Read More

Beograd odleteo u svet

Danas nas je iznenadilo prolećno nevreme. Šibao je jak vetar, nebo se zacrnelo, ptice se uznemirile, kao i deca, koja su svojim vriskavim glasićima dizala još veću prašinu. Po takvom ludom vremenu volim da pomislim da apokalipsa kuca na vrata, jer moja mašta voli da se igra. Odjednom, u daljini ispod crnih, ljutih oblaka, pojavila se jedna tamna tačka. Da li je to neka raketa, avion, crna rupa?! Nije – to je balon! Povodom Dana Beograda, manifestacije koja je prošle […] Read More

Šarlot ponekad

Za Šarlot je to prva noć u internatu. Ali kada se probudi, devojčica u krevetu do njenog nije osoba koja je u njemu spavala sinoć. A i nova zgrada napolju se izgleda promenila u ogromno, crno kedrovo drvo! Šarlot je nekako skliznula u prošlost… Tek kada počnete da njuškate i kopate po svemu što vam se učini interesantnim, i onda kada počnete ozbiljno da se bavite književnošću, shvatite da u domaćem izdavaštvu postoji toliko knjiga koje još uvek nisu ugledale […] Read More

Imamo goste!

Proleće je stiglo. Napolju sve vrvi od ljudi. Kej je pun. Zelen je i miriše na svežinu i optimizam. A ispod krošnji tek ozelenelog drveća, kao preko noći su nikli novi drveni tamnozeleni hoteli, namenjeni našim malim stalnim turistima koji su se već probudili i ulepšavaju nam ovo doba godine – plavim senicama. U Maxi katalogu koji nam je danas kao uobičajeni spem stigao u poštansko sanduče, naišla sam na zanimljivu vest, koju sam svega pola sata pre toga i […] Read More