Treća Dipeš Sreća

U XXI vek ušla sam noseći pod mišku hrpu nekakvih strahova. Za jednu zaljubljenu gimnazijalku, kakva sam bila, bio je to prevelik teret, koji niti sam razumela, niti sam znala šta sa njim da radim. Svi su pričali, kao što su oduvek pričali, i kao što će oduvek pričati, o tome kako se kod nas živi, kako bi trebalo da se živi, i kako drugi žive. U celoj toj priči, ja sam bila željna da živim. Imala sam 18 godina, […] Read More

Kada se sve skupi i stavi na gomilu…

… Ovo i nije bila tako loša godina. Mnogo sam vremena i energije uložila u introspekciju, i sigurno sam u tome i preterala. Jer, kada dođeš do jedne udaljenije tačke i okreneš se iza sebe, ostaje samo ono najbitnije. Kao: Uživala praveći sa Ivanom nešto što se zove Apple Crostata, što je neka vrsta pite od jabuka. I protivno zakonu zdravog života, jela je ležećki uz čaj, dok se ne bih uspavala, slušajući kako se Ivan kreće kroz nepregledno i […] Read More

Iz dnevnika

Ponedeljak: Ponekad mi teško pada što moji dani više ne mogu da prate moj planer, ali ima i to svojih prednosti. Umesto da se smaramo sa već poznatim formalnostima, Sunčica i ja smo nabasale na novootvoreni parkić, gde smo se ljuljale, a ja zalepršala kada sam uzela vijaču u ruke. Od koje sam sutradan dobila žešću upalu mišića. Ali vredelo je. Posebno što sam uz preskakanje dobila i čašicu razgovora sa vlasnikom iste. Utorak: Volim Zemun i radujem se svakom […] Read More

S ostrva, uživo

Koliko je vremena prošlo? Deset dana, dva meseca, tri godine? Svejedno, vreme više nije nikakav pokazatelj, jer naš osećaj, događaji, razmišljanja, ljudi, ceo naš život, prelazi preko njegovih okvira, preliva se preko njega i nadmašuje njegova očekivanja. Vreme, u obliku u kojem ga mi poznajemo, stvorili smo sami. I stvorilo ga je “vreme” u kome živimo. Iako ovaj post prethodnom “beži” za nekoliko meseci, između je moglo da stane još mnogo, mnogo teksta, sa mnogo, mnogo slika, mnogo datuma, brojeva, […] Read More

Pa... i ovako se pomalo opuštam.

Stres mene kamenom, ja njega hlebom

Slučajnosti ne postoje. Sve ono što stvorimo i što nam se dešava kad-tad dobije svoj smisao, i pre ili kasnije dođe trenutak kada nam sve postane jasno. Tako i ja Cvkrutanje, između ostalih, trenutno vidim kao svog vernog saveznika, koji me bodri, koji me nanovo vuče da pronalazim inspiraciju, ne samo za pisanje, već i za pronalaženje, da se tako apstraktno izrazim – životnih rešenja. Znate li zašto nisam pisala? Nisam htela da vas mračim. U više navrata trudila sam […] Read More