Pismo, prijatelju umesto frendu

Draga moja drugarice, I sada sa olakšanjem mogu da kažem – dobro sam, sve je super! Posle silnog iščekivanja i strepnje koja mi je rila po stomaku nekoliko nedelja, osećam se kao da sam ponovo dobila najlepši poklon, brižljivo upakovan, sa sve mašnicom. Uz vino za opuštanje posle svega. Sada mogu samo da dodam da smo šašave mi žene. Treba mnogo više da pričamo jedna sa drugom. I jedna drugu da učimo kako da se čuvamo i kako da konačno […] Read More

Desilo se na jučerašnji dan

Napunila sam 26 godina. Šesti put. Triput sam se rasplakala nad rođendanskom čestitkom. Malo je to zbog sindroma prolećne preosetljivosti, ima tu i upliva hormona, a najviše zbog toga što pravim veliku grešku zaboravljajući svakog dana da se podsetim koliko sjajnih ljudi poznajem. Taklo me je to što često zaboravljamo jedni na druge i što se češće, eto tek tako, ne sretnemo. Podsetilo me je doduše i na to koliko sam prestroga prema sebi, ali taj pasus bi bio predugačak. […] Read More

Kao brucoškinje

Danas smo Olja i ja, nakon tolikih godina zajedničkog učenja, došle do novih saznanja. Učenje je dobro za zdravlje. Ono zbližava ljude, upućujući ih na neke još neistražene teme. Kao što je ona o muškim teksas-košuljama, Luku Evansu ili efektima popodnevnog kuvanog vina na senzitivne tridesetogodišnjakinje. Smanjuje čoveka, čineći ga tako skromnijim. (Slika stoji kao dokaz za ovu tvrdnju!) Donosi osmeh na lice i podmlađuje. A možda je to ipak od tog popodnevnog vina, nisam sigurna. Dopušta nam izliv samopouzdanja […] Read More

Posve neozbiljni radni kutak

Prvo se u naše živote uvukao mačak. Bolje je reći – uvalio nam se. Nismo ni stigli da razmislimo da li želimo da čuvamo mačku, iako smo uz njih odrastali, ali nismo mogli ni da ga ostavimo da pišti u kontejneru, gde je bio ostavljen kao minijatura od mačeta. I tako smo morali da napravimo mesta i za njega. U kuhinji, u krevetu, u kupatilu, pa i na stolu. U stvari, uskoro je Štucka bilo svuda. Onda je, na njegov […] Read More

Deda Mrazice

Vreme je za Džinglbels

Prošla godina bila je sva sastavljena od jednostavnosti. Ne zato što su okolnosti tako htele, već zato što sam ja tako odlučila. Evo kako je to bilo. 1. Vozila sam bicikl. Hodale smo uz pomoć njega. Saživele se sa njim. Vozili smo januarsku Kritičnu masu. Celog dana gledali smo u nebo, i na kraju krenuli na sreću. Nije nas poslužila, i nekoliko sati vozili smo po kiši, odnosno pljusku. Nije me oduševila vožnja po mokrom Beogradu, ali smo se svejedno […] Read More