Dva

Ti si moj dokaz da ništa nije nemoguće. Pokazaću ti svaku boju, pružiću ti svaki oblik, pustiću te da čuješ svaki šum i muziku prirode, pomoći ću ti da ih dotakneš. Znam da ćeš uskoro moći da mi opišeš kako izgleda osmeh, ti ga čuješ bolje od mene. Hvala ti što me učiš lepoti nekih drugih svetova. Daj mami svoju malenu ručicu i veruj mi. Najbolje tek dolazi. Srećan ti rođendan, Sunašce moje! Across the desert plains Where nothing dares […] Read More

S ostrva, uživo

Koliko je vremena prošlo? Deset dana, dva meseca, tri godine? Svejedno, vreme više nije nikakav pokazatelj, jer naš osećaj, događaji, razmišljanja, ljudi, ceo naš život, prelazi preko njegovih okvira, preliva se preko njega i nadmašuje njegova očekivanja. Vreme, u obliku u kojem ga mi poznajemo, stvorili smo sami. I stvorilo ga je “vreme” u kome živimo. Iako ovaj post prethodnom “beži” za nekoliko meseci, između je moglo da stane još mnogo, mnogo teksta, sa mnogo, mnogo slika, mnogo datuma, brojeva, […] Read More

Pa... i ovako se pomalo opuštam.

Stres mene kamenom, ja njega hlebom

Slučajnosti ne postoje. Sve ono što stvorimo i što nam se dešava kad-tad dobije svoj smisao, i pre ili kasnije dođe trenutak kada nam sve postane jasno. Tako i ja Cvkrutanje, između ostalih, trenutno vidim kao svog vernog saveznika, koji me bodri, koji me nanovo vuče da pronalazim inspiraciju, ne samo za pisanje, već i za pronalaženje, da se tako apstraktno izrazim – životnih rešenja. Znate li zašto nisam pisala? Nisam htela da vas mračim. U više navrata trudila sam […] Read More

Crtica o pobedi otpora

Već dugo nameravam da vam ispričam svoje iskustvo sa jednom knjigom koja je daleko prevazišla moja očekivanja. Nekoliko ju je ljudi, potpuno nezavisno, u jednom malom vremenskom periodu preporučilo, i učinilo mi se vrlo zanimljivim da čitam o tome kako stvaramo, kako vrednujemo ono što stvorimo i kako uopšte taj proces izgleda, čega često nismo ni svesni. Mislila sam da sam uzela u ruke knjigu koja će mi pomoći da shvatim svoje pisanje, a sve vreme čitala sam knjigu o […] Read More

Ljuljuš

Deda ne bi bio deda kada ne bi smislio kako da razonodi svoju unuku! Za naš prvi Uskrs smo, pored jaja, zekica u svim oblicima, bojama i ukusima, korpica, poljubaca i drugih poklončića dobili i – ljuljašku! A u njoj smo u početku bili malo nepoverljivi, kao uostalom i prema svemu što tek upoznajemo. Da bismo bili sigurni da je bezopasna, morali smo i da je probamo, a taman i sebi olakšamo ovaj nesnosni svrab i bol tek ničućih zubića… […] Read More