Deda Mrazice

Vreme je za Džinglbels

Prošla godina bila je sva sastavljena od jednostavnosti. Ne zato što su okolnosti tako htele, već zato što sam ja tako odlučila. Evo kako je to bilo. 1. Vozila sam bicikl. Hodale smo uz pomoć njega. Saživele se sa njim. Vozili smo januarsku Kritičnu masu. Celog dana gledali smo u nebo, i na kraju krenuli na sreću. Nije nas poslužila, i nekoliko sati vozili smo po kiši, odnosno pljusku. Nije me oduševila vožnja po mokrom Beogradu, ali smo se svejedno […] Read More

I Dobro Drvo se oseti beskrajno sretnim

U našem kraju je mnogo drveća. Ima onih koja su dosta stara, i bez kojih se ne može ni zamisliti pejzaž pored reke. Stižu i neka mlada, sveža, krhka, za koja navijamo da ojačaju što pre i požive što duže. Mnogo je i onih koja su posečena u ime zdravog života i napretka. Još samo da su i ljudi zbog toga srećni. Drago Dobro drvo, srećan ti 50. rođendan!

Radosti našeg ognjišta

Nikada nešto nisam doživljavala kuhinju kao mesto na kome bih se predugo zadržavala. Možda samo kao saučesnik u pripremanju obroka, pomagač u pospremanju ili svedok nastajanja nekog divnog jela kome ću se prvo diviti, a potom ga i u slast pojesti. U kuhinji volim da sam samo prolaznik, koji može da šmugne svojim poslom kad god mu se prohte. Bilo je i dana kada sam govorila kako ja i nisam neka kuvarica. Šta ćete, krofne ponekad mogu čoveka, tj. mladu […] Read More

Milica i Sunčica plivaju

Crtice iz Grčke, deo drugi

Čitam knjigu sa vinovom lozom nad glavom. Moje noge se baškare na suncu. Toliko su lenje da neće da me odvedu ni kafu da spremim. Čitam knjigu. Ima tu umetnosti, dijaloga, ljubavi, dokolice, golicavosti. Knjige su super stvar. One usporavaju vreme. ***** U dvorištu se uvek nešto radi. Danas naši domaćini, na primer, vade med. Oko otvorenih košnica uprtih na stari kamionet prčkaju Androniko, njegov tata i još jedan Grk, živo razgovarajući. Kada nas je ugledao, Androniko nas sav srećan […] Read More

Miholjsko leto

Ništa posebno. Ljuljam se u parku, i sve je sada nekako potaman. Mama leti negde nad Atlantikom, Jeci raste stomačić, sunčano dete jurca sa svojim društvom, dok Ivan sa neumornim japankama pored kreveta sanja snove koji putuju u daljine. Svako uživa u svom kutku planete. A neki baka i deka od svojih osamdesetak ljeta odložili su svoje štapove i ljube se na klupi ispred mene. Ovaj svet se ludo okreće.