Ne čudite se ljubavima

A čarolija stanuje i u pozorištima za decu. U onim mekim, toplim foteljama iz kojih vire znatiželjne okice, u visokim tavanicama prepunim raznobojnih zvezda od reflektora, u bojama i igrama koje zrače sa pozornice. Tamo, na tim daskama gde nijedna emocija nije smešna ili suvišna i gde se oči raduju prirodnosti pokreta i slobodi stila, za nas se uvek odigrava nešto što nas podseti da živimo okruženi brojnim mogućnostima. Ma ne, ne mislim na TE mogućnosti, koje nam se nude […] Read More

Sunce mačka Žuće sa Dorćola

Mislio je – Šta je sad ovo? Meni je toplo a napolju je zima. Februar je, a meni sija sunce. Kako to? Sunce je odavno zašlo. Nije ga ni bilo danas. Ma kako nije. Sunce nikad nije ni zašlo, sunce uvek sija. Vidi, kako nisam primetio da je uvek sunčano na Dorćolu. Uvek je toplo. Uvek miriše. Gde god da pogledam, sve mi je lepo. Oni koji su prvi put posetili Beograd, rekli su da im se on dopada zbog […] Read More

Jedno lepo punoletstvo

Najlepše večeri su one koje provedeš uz dobro društvo, ma kako minijaturno ono bilo, uz muziku i sa mnogo čistine u mentalnom prostoru. – Ček, ček, kako je moćna ta pesma! Ceo taj sklop – njegov glas, atmosfera, usporenost, dovoljna da se prepustiš, da zamaštariš… Koji je to beše album? – Joshua Tree. Najlepše doba U2. Sredinom ove godine biće tačno 30 godina kako je izašao. Možeš li da veruješ?! * Ah, vreme. Još uvek učim da ga obrađujem u […] Read More

Arzamas – veza do večnosti

Te večeri sam za čitanje pred spavanje uzela knjigu koja me čeka od još Sajma. To je najnovija knjiga pisca koga volim godinama, od njegove prve knjige, jedna je od onih kojima sam se radovala onako kako sam se kao klinka radovala novom albumu omiljene grupe. I desilo se ono čega sam se ovih nekoliko meseci i pribojavala – da će me to uobičajeno ushićenje ovoga puta zaobići. Nakon nekoliko pređenih strana uspavala sam se snom pravednika, uljuljkana rečima koje […] Read More

Sneg koji greje

I dalje ne mogu da prokljuvim kako mi prolete ta dva sata od trenutka kada otvorim oči do onog poznatog olakšanja kada istrčimo u hodnik i konačno krenemo u vrtić – uz priču, dogovore, komšijske pozdrave u prolazu i nameštanje zimske kape koja uvek u lošem trenutku padne na oči. Kako smo promolile glavu napolje, na lice još toplo od sna bacio nam se vetar, noseći pod miškom i sneg koji je pokupio usput. Mnogo snega koji je tokom cele […] Read More