Sami sa sobom

Ne znam jesam li postala razmažena. Muka mi je kad treba da idem u grad. Ne mogu više da podnesem gužvu, sivilo, gladne pse na pločniku koje poneki idiot u prolazu šutne, ljude koji šetkajući pljuju i češu se. Iznerviram se kada mi stari auspuh baci crni oblak u lice. I kada mi nalickana kola ne dozvoljavaju da u miru pređem ulicu. A ponajviše, ne mogu da podnesem saobraćajni kolaps… … Ono kada hoćete da dođete negde, a ispred vas […] Read More

Beograd odleteo u svet

Danas nas je iznenadilo prolećno nevreme. Šibao je jak vetar, nebo se zacrnelo, ptice se uznemirile, kao i deca, koja su svojim vriskavim glasićima dizala još veću prašinu. Po takvom ludom vremenu volim da pomislim da apokalipsa kuca na vrata, jer moja mašta voli da se igra. Odjednom, u daljini ispod crnih, ljutih oblaka, pojavila se jedna tamna tačka. Da li je to neka raketa, avion, crna rupa?! Nije – to je balon! Povodom Dana Beograda, manifestacije koja je prošle […] Read More

Šarlot ponekad

Za Šarlot je to prva noć u internatu. Ali kada se probudi, devojčica u krevetu do njenog nije osoba koja je u njemu spavala sinoć. A i nova zgrada napolju se izgleda promenila u ogromno, crno kedrovo drvo! Šarlot je nekako skliznula u prošlost… Tek kada počnete da njuškate i kopate po svemu što vam se učini interesantnim, i onda kada počnete ozbiljno da se bavite književnošću, shvatite da u domaćem izdavaštvu postoji toliko knjiga koje još uvek nisu ugledale […] Read More

Imamo goste!

Proleće je stiglo. Napolju sve vrvi od ljudi. Kej je pun. Zelen je i miriše na svežinu i optimizam. A ispod krošnji tek ozelenelog drveća, kao preko noći su nikli novi drveni tamnozeleni hoteli, namenjeni našim malim stalnim turistima koji su se već probudili i ulepšavaju nam ovo doba godine – plavim senicama. U Maxi katalogu koji nam je danas kao uobičajeni spem stigao u poštansko sanduče, naišla sam na zanimljivu vest, koju sam svega pola sata pre toga i […] Read More

Stalno iznova

Nisam sigurna da ćete mi poverovati. Možda se zaista ovo graniči sa nemogućim. Ovoga puta je trajalo dugo. A kraj je bio potpuno neočekivan. Mada, kao da sam znala da je neizbežan. Ipak, nije bilo tako strašno. Pomoglo mi je možda da bolje upoznam sebe. Samo se pitam zašto je bilo tako drugačije. Evo, samo kada se setim, naježim se. Stajali smo ispred naše zgrade u neko gluvo doba noći. Ivan, Ana i ja. Ćaskali smo, kao što to obično […] Read More