I dalje ne mogu da prokljuvim kako mi prolete ta dva sata od trenutka kada otvorim oči do onog poznatog olakšanja kada istrčimo u hodnik i konačno krenemo u vrtić – uz priču, dogovore, komšijske pozdrave u prolazu i nameštanje zimske kape koja uvek u lošem trenutku padne na oči. Kako smo promolile glavu napolje, na lice još toplo od sna bacio nam se vetar, noseći pod miškom i sneg koji je pokupio usput. Mnogo snega koji je tokom cele […] Read More
