„Gnezdo ljubavi i smisla“

Nova slika za uramljivanje. Dve male koleginice-drugarice koje je povezala slična priča o klimavim počecima života, i danima provedenim u bolnicama, u vakuumskim prostorima između ove i one strane. Ali te male šmizle navikle su da prkose svim nestabilnostima, padovima, prognozama, dijagnozama, sumnjama, letargijama, pogledima. Toliko su nežne u svojij snazi, toliko moćne u svojoj ljubavi prema svemu, i tako jednostavno a savršeno svoje, da ne možete da izbegnete da to pređe i na vas. One su osvojile život da […] Read More

Džinovska morska avantura u jednoj krušci

Kako se proleće ubrzava, počinjemo da sanjamo u moru i svim tim rajskim tačkama bez vaj-faja. O mestima gde smo dostupni jedino sami sebi i avanturi sa svojom malom ali odabranom ekipom. Pored muzike i knjiga, to su stvari koje me trenutno čine najsrećnijom. To je neki novi minimalizam mog sveta. Na samom repu prvog razreda mi i dalje volimo slikovnice. Samo što ih sada brže pročitamo, pa i naučimo napamet. Sunčica je željna neke duže radnje, priče, velike priče, […] Read More

„Još jedno proljeće!“

„S proljeća u nama uskrsavaju sva naša minula proljeća. To su godovi duše. Svako je od njih jedno mitarenje: iz njega klisne biće u novom perju i uzlijeće k suncu s cijukom novim. Čovjek vjeruje da je njegovo djetinjstvo, zaglušeno čitavim docnijim životom, zauvek pokopano. A ono se negdje pod starost odjednom opet javi i snažno provali na sunce. Čovjek vjeruje da je proljeće, to djetinjstvo zraka, za nj zauvjek umrlo, a ono se, s novim strujanjem sokova pod zimskom […] Read More

Prolećno pismo

„Išao sam po pozorištima, školama, izložbama, skupštinama, i jednako razmišljao šta da vam sve javim. Sad, kad treba da počnem da se prepirem, da napadam, da branim, sve mi se to čini smešno i dosadno. Voleo bih mesec dana, mesec dana, svaki dan, sto puta, da vam. javim: ne bojte se, setite se večnosti, sve je dobro, nema greha, nema zakona, nema jave, gledajte u nebesa, udišite zrak bezbrižno, dolazi proleće, oslobodite se svega.“ Večni Crnjanski ♥️ „Pismo iz Pariza“

Te divne, nevidljive žene

Jednog proleća slučajno smo se srele na semaforu na Terazijama. Obe smo na crvenom čekale da pređemo ulicu. Odmah sam prepoznala taj mio lik. Bila je to moja „ratna prijateljica“, kako između sebe volimo da se šalimo. Zajedno smo ležale u bolnici čuvajući naše bebe, čekajući da ozdrave. Krevet do kreveta, glava do glave, delile smo brige, vesele trenutke nepretka i otkrića, delile smo i tišine. Vrisnule smo od radosti što se vidimo i zagrlile se jako, i dugo. Znate […] Read More