Kao brucoškinje

Danas smo Olja i ja, nakon tolikih godina zajedničkog učenja, došle do novih saznanja.
Učenje je dobro za zdravlje.
Ono zbližava ljude, upućujući ih na neke još neistražene teme. Kao što je ona o muškim teksas-košuljama, Luku Evansu ili efektima popodnevnog kuvanog vina na senzitivne tridesetogodišnjakinje.
Brucoš pred diplomu

Smanjuje čoveka, čineći ga tako skromnijim. (Slika stoji kao dokaz za ovu tvrdnju!)
Donosi osmeh na lice i podmlađuje. A možda je to ipak od tog popodnevnog vina, nisam sigurna.
Dopušta nam izliv samopouzdanja da lake kao pero brodimo akademskim hodnicima. I usput pravimo fotosešne koje istorija neće zapamtiti, ali mi hoćemo.
Učenje zbližava.

2 Replies to “Kao brucoškinje”

  1. Sve je to od lošeg vina. 😉
    Uzrok i nije bitan, bitne su posledice. Kad su ovako divne, nije bitno odakle su potekle :*

    p.s. I sledeći put umesto tople čokolade pijemo kuvano vino!

  2. Važi, Maričice, dogovoreno!
    Ne znam samo kako se toga nismo setile kada smo se videle… Da smo ga popile, mogle smo posle i na Adu da vozimo bajs! :)))

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *