Da te grlim!

Pričao mi je kako je čitao o novom dostignuću svetskih psihologa – da bi čovek neometano funkcionisao i bio srećan potrebno mu je najmanje tri minuta dodira dnevno. Naravno, u to ne ulaze usputna češanja u hodniku, gurkanja u prevozu, pa ni rukovanje sa onima kojima ruku radi forme moramo pružiti, jer ne smemo da iskliznemo iz opšteprihvaćene norme i onoga što se od nas očekuje. Naučnici su samo pokušali da izračunaju ono što negde svi mi dobro znamo, samo […] Read More

Putovanje bez pasoša

Naslovila sam ovaj tekst po rubrici jednog našeg ženskog časopisa za koji smo Ivan i ja pre par godina radili. Cilj je bio predstavljanje drugačijih, zanimljivih i posebnih destinacija za koje nam nije bio potreban pasoš, što je značilo (a sada je posebno tako!) da smo u to vreme aktivno putovali isključivo po Srbiji i otkrivali ne tako poznata mesta, koja smo zatim predstavljali i drugima – Ivan fotografijom, ja tekstom. Budući da je ova rubrika aktuelna već duže od […] Read More

Šoljica engleskog čaja

Prava je šteta što ovo ne može biti najava, jer je prodajna izložba engleskog porculana u galeriji Progres u Knez Mihajlovoj ulici prošle nedelje trajala svega par dana. Ipak, bilo je pravo zadovoljstvo imati pred sobom na jednom mestu kvalitetne, šarolike i sasvim nesvakidašnje engleske šoljice, čajnike, setove, tanjire za ručavanje i ostalo posuđe, kao i ukrasne figurice koje nije tako uobičajeno videti u našim prodavnicama, restoranima, a bogami ni kućama. Ono što me je posebno obradovalo je saznanje da […] Read More

Dok ptičica spava

Sve češće čujem rečenice tipa „kako je nekad sve bilo lakše…“, „sećam se bezbrižnih vremena…“. Ovih dana mi sve to odzvanja u lobanji, i shvatam gorku istinu, da je zaista nekada bilo lakše, bolje, boje su bile intenzivnije, zvukovi i glasovi umilniji… gotovo uspavljujući. Pitam se zašto se to dogodilo? Gde je nestala magija? Imao sam obaveze i pre, imao i probleme, imao sam i glavobolje. Načeta je ta tema u tekstu o Novom Sadu. I sad se osvrćem oko […] Read More

Baka

Krećemo se bučnom i nemirnom putanjom odrastanja i na tom putu često zaboravljamo da negde, u mestima vremenski i prostorno udaljenim od nas, posebno u ovom haotičnom vremenu, žive oni malobrojni, bliski nam ljudi koji nam suštinski znače mnogo više nego što smo mi to sada u stanju da shvatimo. Žive svojim tihim, usamljenim i jednostavnim životima. A onda, kada se jednog dana gotovo preko noći ugase, nastane kratkotrajna tišina u kojoj slike iz detinjstva ožive, njihove boje se pojačaju, […] Read More